VRSTE ŽOHARA
Žohari (znanstveno ime: Blattodea; latinski: Blatta) su kukci iz reda žoharaša, spljoštenog tijela dužine cca 25 mm. Imaju tri para dugačkih nogu, glava im je prekrivena štitastim prsnim kolutičem. Usni organ je prilagođen za glodanje i žvakanje. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u Srednjoj Europi. Fosilni ostaci nam govore da su se tokom evolucije vrlo malo mijenjali. Najraniji fosili slični žoharu potječu iz karbonskog perioda od prije 354–295 milijuna godina.
Rasprostranjenost
Žohari su među
najstarijim i najuspješnijim živim bićima na Zemlji. Većina vrsta živi u
tropskim i suptropskim predjelima. Jako su prilagodljivi i možemo ih
naći širom svijeta. Poznato je 3500 vrsta, 15 ih možemo pronaći u
Srednjoj Europi. U Hrvatskoj žive dvije vrste žohara, to su: Blatella
germanica (njemački žohar) i Blatta orientalis (orijentalni žohar).
Život
Osjetljivi su na
svjetlost i uglavnom su aktivni samo noću. Žive u grupama na mračnim, vlažnim i toplim mjestima. Ženka odlaže u omotu između 12 i 50
jajašaca, ovisno o vrsti. Po boji i obliku omota možemo reći o kojoj se
vrsti žohara radi. Kad jajašca sazriju omot puca i iz nje izlaze
ličinke. Ličinke i odrasli žohari imaju slične životne navike. Brzina
razvoja žohara ovisi o tri čimbenika vlazi, temperaturi i hrani.
Biotički potencijal im je vrlo visok, za dvije vrste koje žive u
Hrvatskoj je slijedeći. Ženka Blatella germanica (njemački žohar) tokom
jedne godine može dati do 35300 jedinki a ženka Blatta orientalis
(orijentalni žohar) tokom jedne godine može dati 200 jedinki.
Čovjek i žohari
Žohari se smatraju
štetočinama, iako samo oko 30 vrsta žohara živi u urbanim područjima što
je manje od 1% ukupne vrste. Vrste koje su se prilagodile životu uz
čovjeka predstavljaju veliki higijenski problem za čovjeka. Prehrambene
proizvode zagađuju svojim izmetom i prisutnošću. Uzročnici su i mnogih
alergija u odraslih i djece, dokazano je da kod djece mogu izazvati
astmu. Alergeni se nalaze u slini žohara, fecesu, sekretima, ljuskama
oklopa i mrtvim tijelima žohara. Pogoduje im nečistoća jer se hrane
ostacima hrane. Najčešće ih možemo pronaći u skladištima, kuhinjama,
kupaonama(potrebna im je voda za razvoj) i sl. Za čovjeka su još opasni
kao prenositelji nekih bolesti kao: tuberkuloza, kolera, tifus, guba
itd.
Pošto su noćne životinje dosta ih je teško za otkriti, otporni su na insekticide, sposobni su dugo preživjeti bez hrane i brzo se razmnožavaju. Jedna od najboljih preventivnih mjera je održavanje čistoće u prostorijma za život, pogotovo u prostorijama koje služe za držanje i pripremu hrane.
Pošto su noćne životinje dosta ih je teško za otkriti, otporni su na insekticide, sposobni su dugo preživjeti bez hrane i brzo se razmnožavaju. Jedna od najboljih preventivnih mjera je održavanje čistoće u prostorijma za život, pogotovo u prostorijama koje služe za držanje i pripremu hrane.